POSLJEDNJI EUROPSKI KRALJEVI-RATNICI

NOVA EPIZODA SVAKE SRIJEDE U 21.00

HAROLD II. GODWINSON – put do moći

Kraj vladavine danskih kraljeva

Kralj Hartaknut (1018. 1042.), sin kralja Knuta Velikog, preuzeo je vlast nad Engleskom u studenom 1035. godine. Kronike ne prikazuju lijepu sliku; nije postigao ništa značajno i nije dobro tretirao anglosaske podanike. Nakon što je preuzeo prijestolje, uveo je visoke poreze i doprinose. Sudbina snažne i bogate obitelji Godwin visjela je o niti. Nasreću, 8. lipnja 1042. godine Hartaknut je neočekivano preminuo tijekom svadbene svečanosti u Lambethu. Uzrok njegove smrti i dalje je nepoznat.

Kralj Edvard II. Ispovjednik

Od 1013. godine, to jest, gotovo 30 godina, Hartaknutov brat bio je u Normandiji. Imali su istu majku, Emmu (998. 1052.), koja se, nakon smrti Etherleda II. Nespremnog, udala za Knuta Velikog. Edvard bi vjerojatno ostao u Normandiji da nije pozvan na dvor Hartaknuta.

Kad je Edvard stigao, njegov je brat preminuo. Zahvaljujući toj slučajnosti, čovjek bez političke potpore, vojske i velikog bogatstva postao je kralj. Naslijedio je vlast nad državom koja mu je bila nepoznata i u kojoj je morao izgraditi svoj položaj. Godwini, kao jedna od tri najsnažnije obitelji, iskoristili su situaciju pa njihov položaj nije oslabio.

Harold Godwinson imao je tada 20 godina, a njegov je otac uspio održati dobre odnose s novim kraljem. Baš kao kralj Knut od Danske prije njega, Edvard od Normandije doveo je sa sobom skupinu ljudi od povjerenja. Ne iznenađuje činjenica da je počeo mijenjati utjecajne strance prijateljima iz svog vremena u Normandiji i što je tražio načine da smanji utjecaj najjačih engleskih aristokrata.

Kad je Haroldov brat Sven oteo i zatočio opaticu iz samostana u Leominsteru, navodno s namjerom da je oženi, kralj je odlučio (godinu dana poslije) prognati Svena i oduzeti mu titulu i bogatstvo. Time je poslao jasnu poruku kući Godwin i ostalim aristokratskim obiteljima.

Sukob

Nije poznato je li ono što se dogodilo u Doveru grofu Eustaceu od Boulogne, gostu kralja, bila provokacija ili znak podivljale arogancije. Eustace, normanski prijatelj kralja, posjetio je Edvarda u ljeto 1051. godine. Na putu natrag u Normandiju tako je drsko zahtijevao krevet i hranu da je to rezultiralo ozbiljnom tučnjavom.

Kralj je naredio Godwinu, Haroldovu ocu, da ozbiljno kazni grad, no on na to nije pristao. Suočen s tako otvorenom pobunom, Edvard je poslao Godwina u izgon, no Godwin je odgovorio dovođenjem vojske na vrata Gloucestera. Vojske Loefrica i Siwarda, snažnih grofova sa sjevera, ubrzo su marširale protiv njega. Situacija je bila neugodna i ubrzo je prerasla u pat-položaj jer nijedna strana nije htjela sukob. Nakon pregovora svi su se povukli kućama.

Međutim, ta je ekspedicija završila loše za Godwina, a potpora obitelji toliko je pala da ga je kralj uspio prognati. Godwini su se ubrzo vratili oružani i, nakon niza bitki, uspjeli su povratiti svoj prijašnji položaj i doći do sporazuma s kraljem Edvardom. Sljedećih godina, zahvaljujući iskorištavanju situacije i nekim vještim potezima, obitelj je značajno povećala svoju moć.

Upoznavanje budućih kraljeva

Nije poznato zašto je Harold išao u Normandiju, gdje se našao 1064. godine. Jedna verzija kaže da su nepovoljni vjetrovi gurnuli Haroldov brod na suprotnu obalu La Manchea kad je otišao u ribolov. Zatočio ga je manji grof, Ponthieu, koji se nadao otkupnini, no situacija je izmaknula kontroli mjesnog vođe i Harold je završio na dvoru tada već moćnog vojvode Vilima. Povijest koju su pisali budući pobjednici govori nam da se Harold zakleo nad svetom relikvijom da će podržati Vilima u borbi za prijestolje. Zajedno su se borili protiv vojvode od Bretanje, no ne znamo jesu li se međusobno voljeli. Harold se vratio kući u miru.

Harold II. – kralj na devet mjeseci

5. siječnja 1066. godine Edvard je umro nakon bolesti. Bilo je očito da su mu dani odbrojeni. Dok je kralj još bio na životu, Harold je poduzeo korake kojima si je osigurao brzu krunidbu. Pridobio je potporu utjecajnih ljudi i uvjerio nevjernike. Harold je okrunjen gotovo odmah nakon smrti Edvarda Ispovjednika, a pravo na krunu još mu je prije odobrio Witan, skup plemića. Kako je Edvardovo zdravlje propadalo, Harold je postupno preuzimao vladavinu nad zemljom. Imao je potrebno iskustvo, strpljenje i vještinu da odluči preuzeti vlast. U trenutku smrti kralja, 40-godišnji Harold posjedovao je moć strateškog razmišljanja i htio se upoznati s umijećem ratovanja, kao i s manevriranjem među istaknutim moćnicima. Međutim, pojavili su se ozbiljni problemi jednako brzo kao što je preuzeo prijestolje.